Molitvom, paljenjem svijeća i polaganjem vijenaca na spomen obilježju masovne grobnice prisjetili
su se Lovaščani 10. listopada, tužne 33. obljetnice privremene okupacije naselja Lovas. Molitvu je
predvodio lovaski župnik vlč. Domagoj Vidaković, a vijenac su položila izaslanstva članova obitelji
poginulih i ubijenih mještana, Udruge dragovoljaca Domovinskog rata – ogranak Lovas, Općine
Lovas, Dobrovoljnog vatrogasnog društva Lovas i Općinskog odbora HDZ-a Lovas.
Toga dana 1991. godine, nakon višednevnog granatiranja, započela je privremena okupacija od
strane velikosrpskog agresora. Istog dana, u topničkom napadu na Lovas poginula je jedna osoba dok
su pri prodoru u selo četničkog pješaštva i jedinica tzv. JNA, koje su predovdili domaći Srbi, ubijene
još 22 osobe. Nažalost, bio je to samo početak tragičnih događaja i zločina koji je neprijatelj proveo
nad mještanima Lovasa, a potom i Opatovca. Bio je to početak užasa i strahota, koje su doživjeli
Hrvati i nesrbi u Lovasu i Opatovcu. Svirepa ubojstva, torture, bijela traka na rukama Hrvata kao znak
raspoznavanja i nacionalne pripadnosti, mučenja i silovanja žena, prisilni rad…, samo su dio
svakodnevnih strahota. Devastirana i oskrnavljena crkva u Opatovcu. Poniženja i mučenja mještana
Lovasa i Opatovca, logori… spaljena i devastirana crkva Sv. Mihaela u Lovasu, stara oko 250 godina,
počupani križevi i raspela po selu i oko njega, ubojstva u kapelici sv. Florijana na groblju, užasna
ubojstva mladih ljudi, ubojstvo 11 žena, djece, staraca, okrutna ubojstva po kućama, na ulicama,
garažama i podrumima… Masovna grobnica u Lovasu…
Iako danas okrenuti k budućnosti, s posebnim ponosom i pijetetom sjećamo se svih onih koji su život
dali za našu Domovinu. Očuvanje sjećanja na krvavu istinu Lovasa i Opatovca, na sve stradale žrtve
kao i neizmjeran doprinos hrvatskih branitelja u stvaranju Domovine, naša je sveta obveza.
T. Cirba