Sjećanje na 21. ožujak 1998. godine, dan kada su pokopane žrtve ekshumirane iz masovne grobnice Lovas, ionako dovoljno tužno, danas je, ako je to uopće moguće, bilo još tužnije. U spomen na ovaj pretužni dan lovaske povijesti, tek tročlano izaslanstvo Općine Lovas, položilo je vijenac i zapalilo svijeće na spomen obilježju na lovaskom groblju. Velečasni Marin Putilin izmolio je molitvu za sve duše stradalnika, praćen tek nekolicinom vjernika.

Poštujući odredbu „ostani kući“ nacionalnog stožera civilne zaštite, Lovaščani nisu mogli sudjelovati u ovom događanju, kao što je, iz istog razloga, izostala i pobožnost Križnog puta ulicama Lovasa. Žalost i jad ovoga dana samo je dodatno pojačao pogled na praznu crkvu za vrijeme sv. Mise zadušnice, koju je župnik Putilin služio za sve stradale mještane Općine Lovas. Savjesni u borbi protiv širenja zaraze koronavirusom, po prvi put su Lovaščani ovaj dan obilježili moleći u vlastitim domovima, paleći svijeće u svojim dvorištima.