Mjesta Lovas i Opatovac su od listopada 1991. godine - srpske agresije i privremene okupacije - doživjela veliku tragediju. Posebno stravičnu selo Lovas. Lovas je privremeno okupiran 10. listopada 1991. godine, a Opatovac 14. listopada iste godine. Na oltar domovine iz općine Lovas 87 je građana položilo svoje živote od toga ih je 85 iz Lovasa a dvoje iz Opatovca. Još 3 osobe vode se kao nestale - 2 iz Lovasa i jedna iz Opatovca.

Posebno tragična je činjenica da je iz mjesta Lovasa ubijeno ili poginulo 5,5% Hrvata, koji su živjeli 1991. godine u selu. Teško je u nekoliko riječi opisati sav užas i strahote, koje su doživjeli Hrvati i nesrbi u Lovasu i Opatovcu, posebice u Lovasu. Svirepa ubojstva, torture, bijela traka na rukama Hrvata kao znak raspoznavanja i nacionalne pripadnosti, mučenja i silovanja žena, prisilni rad…, samo su dio svakodnevnih strahota. Devastirana i oskrnavljena crkva u Opatovcu. Poniženja i mučenja mještana Lovasa i Opatovca, logori… spaljena i devastirana crkva Sv. Mihaela u Lovasu, stara oko 250 godina, počupani križevi i raspela po selu i oko njega, ubojstva u kapelici sv. Florijana na groblju, užasna ubojstva mladih ljudi, ubojstvo 11 žena, djece, staraca, okrutna ubojstva po kućama, na ulicama, garažama i podrumima… Masovna grobnica u Lovasu… To je krvava istina Lovasa.

MINSKO POLJE: 18. listopada 1991. godine skupina od 51 lovaskog Hrvata prisilno je, od strane jugovojske i četnika, odvedena na čišćenje minskog polja. U tom okrutnom zločinu ubijen je 21 Lovaščanin, a 14 ih je ranjeno.

MASOVNA GROBNICA: Na mjesnom groblju u Lovasu bila je masovna grobnica iz koje je ekshumirano 68 žrtava, 66 iz Lovasa te dvije osobe iz drugih mjesta. Uz to deset osoba je ekshumirano iz pojedinačnih grobnica. Pokop žrtava iz masovne grobnice i pojedinačnih grobnica bio je 21. ožujka 1998. godine. Na mjestu masovne grobnice 1999. godine hrvatska država je postavila spomen obilježje.

Veliki broj mještana Lovasa je privođen od strane srpskih okupatora te na najzvjerskiji način mučen. Ljudi i žene su batinani pendrecima, šipkama, kabelima… Strahote mučenja i torture su bile užasni. Primjeri za to su: vađenje zuba i stavljanje soli na rane, mučenje elektro-šokovima, bušenje nogu bušilicom, ranjavanje noževima… sve to imalo je za cilj etničko čišćenje i uništavanje svega što je hrvatsko ili nije bilo srpsko. Glavna krivica svih nevinih žrtava bila je to što su bili Hrvati.

Ulaskom četnika i jugovojske u Opatovac formiran je zatvor u mjesnoj čitaonici u kojem je bila zatvorena većina Hrvata i Mađara uz najgora mučenja i maltretiranja te tjeranja na prisilni rad. Iz Opatovca su ubijene dvije osobe, jedna se vodi kao nestala, a osam osoba bilo je zatočeno u srpskim logorima (Begejci i Stajićevo). U samom selu bilo je zatočeno 40-ak osoba.

Iz mjesta Lovas i Opatovac bilo je protjerano 1661 osoba (1341 iz Lovasa i 320 iz Opatovca). Gotovo sva imovina koju su stjecale generacije mještana Lovasa i Opatovca je opljačkana i devastirana. U Lovasu je potpuno uništeno 261 obiteljska kuća, dok su ostale bile manje ili više oštećene. U Opatovcu je 15 kuća bilo potpuno uništeno a 50-ak djelomično oštećeno. Navedeno je posljedica granatiranja, paljenja, ali i kasnije devastacije. Uz to uništeni su ili oštećeni gotovo svi gospodarski (staje, sjenici, skladišta…) i društveni (Hrvatski dom, prostorije MZ…) objekti. Postrojenja i zgrade gospodarskih subjekata (PZ “Lovas”, VUPIK, “Borovo”, INA) također su pretrpjeli velike štete. Posebno naglašavamo da su Srbi po okupaciji srušili četiri obiteljske kuće te na tom mjestu bespravno sagradili pravoslavnu crkvu koja je odlukom Ministarstva prostornog uređenja i zaštite okoliša srušena 2000. godine. Treba istaknuti da u povijesti Lovasa nikad nije bilo pravoslavne crkve.

Katolička crkva Sv. Mihaela je zapaljena i potpuno devastirana, te u više navrata, oštećivana i devastirana. Kapelica Sv. Florijana na groblju je zapaljena i devastirana. Katolička crkva u Opatovcu bila je također devastirana i oštećena, a crkvena zvona odvezena u Srbiju.

Općinsko vijeće Općine Lovas redovito svake godine, u spomen na sve poginule, ubijene i nestale mještane u Domovinskom ratu, održava 18. listopada komemorativnu sjednicu te polaže vijence i pali svijeće kod spomen obilježja masovne grobnice na groblju u Lovasu, kod križa na minskom polju i kod centralnog križa na groblju u Opatovcu. Općinsko vijeće Općine Lovas prisjeća se svojih poginulih, ubijenih i nestalih mještana za sve državne, općinske i vjerske blagdane kada također polaže vijence i pali svijeće kod spomen obilježja masovne grobnice, križa na minskom polju i križeva na mjesnim grobljima.

2003. godine Općinsko vijeće, uz pomoć PZ ,,Lovas” i Ministarstva hrvatskih branitelja izdalo je knjigu pod nazivom ,,Krvava istina” u kojoj su sažeta sva stradanja i patnje Hrvata i Nesrba iz Lovasa i Opatovca za vrijeme Domovinskog rata te objavljeni osnovni podaci o svim poginulima ubijenima i nestalim Lovaščanima i Opatovčanima.
18. listopada 2003. godine u Lovasu i Opatovcu otkrivene su spomen ploče na mjestima gdje su 1991. godine bili zatvori za Hrvate i Nesrbe.

U znak sjećanja na sve poginule, ubijene i nestale u Domovinskom ratu 2004. godine u Općinskoj vijećnici postavljen je spomen pano, a u središtima Lovasa i Opatovca spomen križevi.

18. listopada 2006. godine “Hrvatsko društvo logoraša srpskih koncentracijskih logora” otkrilo je u Lovasu i Opatovcu spomen ploče na mjestima gdje su bili zatočeni Hrvati 1991. godine.